18.2.2008 | 22:58
Magnaš leikhśs Śtvarpsleikhśsiš og ódżrt ....
Ó, žaš var svo gaman aš hlusta į " Engill ķ Vesturbęnum" ķ Śtvarpsleikhśsinu s.l. sunnudag leikgerš Jóns Hjartarsonar gerš eftir žessri yndislegu bók ķ leikstjórn Sigrśnar Eddu Björnsdóttur žessarar frįbęru leikkonu og rithöfundar m.m. og ķ gęr sunnudag hlustaši ég į "Nornirnar" žaš er svo gaman aš fylgjast meš börnum hlusta į śtvarpsleikrit žau lifa sig svo inn ķ verkiš, ég sem hélt aš žaš hefši bara veriš ķ gamla daga sem börn sįtu lķmd viš śtvarpiš og žoršu varla aš anda til aš trufla ekki śtsendinguna,
En žaš er nś eitthvaš annaš ég segi žaš satt, ég komst aš žvķ žegar ég ķ lok sķšasta įrs fylgdist ķ fyrsta skiptiš meš barnabörnunum mķnum žrem jį, bónusbarnabarniš meštališ hlusta į Śtvarpsleikhśsiš, Ég hefši aldrei trśaš žeirri sżn aš óreyndu. Žarna sįtu žau og hlustušu af žvķlķkri andakt į leikritiš um "Uppfręšslu Litla Trés" aš ég sį aš sannarlega hefši engin breyting oršiš į įhuga og hlustun barna nś og į žeim börnum sem hlustušu fyrir 20 - 30 įrum. Ég gapti af undrun. En žau göptu af spennu.
Žar sem ég vann sjįlf viš verkiš "Uppfręšsla Litla Trés" hafši ég gjörsamlega heillast af snilldar velgeršri leikgerš Benónżs Ęgissonar og žeirri natni sem leikstjórinn Lįrus Żmir Óskarsson lagši ķ leikstjórnina. Beiš ég žvķ spennt eftir aš fį tękifęri til setjast nišur meš žrem barnabörnum mķnum og fylgjast meš upplifun žeirra į śtvarpsleikriti og hvort žau yršu lķka jafnhrifin af verkinu og ég var.
Žaš veršur aš segjast aš ekki stóš į višbrögšum barnanna žvķ svo heilluš voru žau aš žau sįtu sem lķmd viš tękiš m.a.s. sį litli žį rétt tveggja įra sat sem negldur viš śtvarpstękiš og žegar śtsendingu var lokiš vildi hann fį aš hlusta aftur og įtti erfitt meš aš skilja afhverju žaš var ekki hęgt ég reyndi aš śtskżra fyrir honum aš žetta hafi veriš fyrri hluti og nęsta sunnudag eftir viku gętum viš hlustaš į seinni hlutann Ursśla stóra systir hans og Gķgja fręnka hans bišu meš óžreyju eftir nęsta sunnudegi og žaš var eins og hann skynjaši žetta lķka žvķ žegar komin var sunnudagur settist hann viš śtvarpiš og vildi aš lįta kveikja į žvķ .
Žvķ loks vęri sunnudagur runnin upp og nś ętlaši hann aš hlusta į Litla Tré ,lloksins kom aš žvķ aš seinni hluti verksins hljómaši į öldum ljósvakans og aftur varš "žögn" į heimilinu , žessi žögn sem var fyllt af eftirvęntingu og spennu sem börnin skópu sjįlf meš žögninni. ótrśleg žögn į žessu barnmarga heimili og amma Lilja upplifši žaš ķ fyrsta sinn aš sitja į gólfinu meš barnabörnum sķnum og hlusta į Śtvarpsleikhśsiš, Leikhśs allra landsmanna senda śt leikritiš "Uppfręšsla Litla Trés" verk sem erindi į til allra. Žó ég hafi aldrei getaš ķmyndaš mér aš ég ętti eftir aš upplifa žessa hamingjustund barnabarnanna žegar žau uppgötvušu žennan galdur sem Śtvarpsleikhśsiš er , žį er ég svo stolt af žvķ aš Śtvarpsleikhśsiš skuli enn vera til og enn jafn metnašarfullt aš standa sig sem stęrsta leikhśs landsins sem betur fer fyrir barnabörnin mķn og fyrir mig og alla žį sem vilja njóta góšs Leikhśss og žaš vilja ömmubörnin mķn ekki sķst 2ja įra drengurinn sem hefur sķšan hlustaš mikiš į śtvarp og mest finnst honum gaman aš hlusta į śtvarpsleikrit og žaš finnst ömmu lķka.
En ég missti af frįbęru verki "Andvaka" eftir Tabori sem var sent śt s.l. fimmtudagskvöld ég var bśin aš kveikja į śtvarpinu stilla į rįs1 og allt var tilbśiš til hlustunar og klukkan aš verša 22:20 žį sofnaši ég sótthitasvefni og vaknaši ekki einusinni žegar veriš var aš afkynna verkiš svo nś verš ég bara aš vona aš ég sofi ekki af mér nęsta leikrit sem sent veršur śt n.k. fimmtudagskvöld kl: 22:20 žvķ žaš veršur ekki sķšur spennandi aš hlusta į žaš. Góša skemmtun
Bęta viš athugasemd [Innskrįning]
Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.